BEŠTIJE - istorijat

 

 

• Uvod

 

  Sedamdesetih, a naročito osamdesetih godina XX vijeka navijački talas je zapljusnuo socijalističku Jugoslaviju. Po uzoru na jake tifo pokrete u Italiji i Engleskoj navijači jugoslovenskih klubova  masovno bodre svoje ljubimce, rade koreografije, koriste pirotehniku, putuju na gostovanja, sukobljavaju se sa protivničkim navijačima i policijom. Osim fudbala i drugi sportovi bilježe vatreno navijanje kao npr. košarka i rukomet.

 

 

• Sedamdesete

 

  U Kotoru, gradu duge fudbalske i vaterpolo  tradicije,  na jednom dijelu tribina stadiona  i otvorenog bazena sedamdesetih godina spontano se okupljaju vatreniji gledaoci koji bodre FK „Bokelj“ i VK „Kotor“ (danas Primorac) skandiranjem, pjesmama i improvizovanim bubnjevima od bidona. Iako tada nije bilo organizovanog navijanja kakvog danas poznajemo bučna i temperamentna kotorska publika činila je Kotor teško osvojivom tvrđavom za gostujuće ekipe.

 

 

• Rane osamdesete

 

  Početkom osamdesetih godina prošlog vijeka  navijačke grupe iz Kotora  se pod uticajem ultras tifo pokreta u Jugoslaviji i svijetu lokalno organizuju i idu na utakmice. Brooklyn  iz Dobrote, Pajseri  iz Starog Grada, te Kukuriku City iz Novog naselja u Škaljarima čine navijačko jezgro grupe koja će od 1986. godine biti poznata kao Beštije. Grupe su imale svoja obilježja i pjesme. Brooklyn je imao veliku plavo-bijelu zastavu sa latiničnim slovom B u sredini, a simbol Kukuriku City-ja  predstavljala je bijela zastava sa pijetlom. Bruklin je tih godina ponosno  pjevao: „Niko ne zna muke teške dok ne prođe Bruklin pješke“, a Pajseri: „Mi smo Pajseri, najjači smo najjači“. Navijači navedenih grupa bi se okupljali u svojim naseljima, zatim bi se sretali sa ostalim grupama i formirali zajedničku povorku do stadiona ili bazena. Brojnost navijača se kretala od nekoliko desetina pa do nekoliko stotina na većim utakmicama. Okosnicu  grupa činila je urbana buntovna kotorska omladina koja je svoj identitet izgradila na punk i rock muzici „novog vala“, koncertima, stripovima, navijanju, maškaranju i učešću u  događajima koji su Kotoru osamdesetih davali poseban šmek. Jedan takav događaj koji je izazvao veliku pažnju bila je  „pomorska bitka“ Pajsera i Bruklina uoči Bokeljske noći sredinom osamdesetih u kojoj su dvije kotorske „bande“ u  barkama „ratovale“ gađajući se paradajzima, trulim voćem, brašnom... Već tih ranih godina  se koristila pirotehnika koja se u  Kotoru  kao lučkom gradu i gradu  pomoraca mogla nabaviti.

 

 

• 1986-1993

 

  Kotorske „ Beštije“ su najstarija organizovana navijačka grupa u Crnoj Gori. Ime Beštijama dao je veliki navijač Bokelja i Primorca, vecchio lupo di mare, kotorski oriđinal i galiot pok. Marko Franović - Ojla. Porijeklo naziva Beštije najvjerovatnije se vezuje za  film Živka Nikolića „Beštije“ iz 1977. godine koji je sniman u Kotoru. Nastanak Beštija kao jedinstvene grupe tifoza korelira sa najvećim uspjehom vaterpolo kluba dotada - osvajanjem duple krune 1986. godine. Nezaboravna odlučujuća utakmica sa Jugom za titulu prvaka Jugoslavije, a potom i uspješno igranje u Kupu šampiona  i čuvena utakmica sa Špandau 04 u polufinalu KEŠ-a 1987. godine afirmisale su tih godina malu navijačku grupu iz Kotora. O tome svjedoče fotografije i sačuvani video snimci iz tog vremena.

  Primorac je do početka osamdesetih godina svoje utakmice u Kotoru igrao na otvorenom bazenu jer se liga igrala ljeti. Zbog promjena kalendara takmičenja i igranja prvenstva u zatvorenim plivalištima naši vaterpolisti su igrali kao domaćini u drugim gradovima (npr. u tadašnjem Titogradu) do izgradnje zimskog bazena u Kotoru 1984. Organizovani navijači VK „Kotor“  se grupišu u  južnom dijelu zapadne  tribine novoizgrađenog bazena „Nikša Bućin“ (danas Beštije navijaju na sjevernom dijelu istočne tribine - prim. aut.). Sve utakmice „Kotora“ bile su dobro posjećene, a na najvažnijim bazen je bio krcat – preko 2500 ljudi („navijači skoro da su stajali jedni drugima na glavama“ slikovito je to opisao jedan od ranijih vođa). Poseban ambijent na bazenu stvarao je Srbo grobar svirajući na fruli melodiju „Lepe li su nano Gružanke devojke“, a oduševljena publika bi ga pratila pjevajući.

  Pomenutog meča sa Jugom u Kotoru koji je odlučio prvaka Jugoslavije 1986. godine  rado se sjećaju starije Beštije. Autobus sa ekipom „Juga“ je pred  dolazak u Kotor zaljuljan, velika povorka navijača sa plavo-bijelim zastavama i pjesmom se zaputila od lučke kapetanije ka bazenu najavljujući svojevrstan praznik vaterpola. Bruklin, Pajseri, Kukuriku City , ali i navijači iz ostalih kotorskih naselja dupke su napunili zatvoreni bazen i fantastičnim navijanjem nosili Kotorane do pobjede 11-8 i prve šampionske titule. Kamera u  prenosu TV Titograd je  ovjekovječila  užareni krcati kop Beštija sa bakljama, petardama, zastavama i šalovima. Titula je proslavljena kod lučke kapetanije sa živom svirkom i pirotehnikom koju je donio Tonko Kimak. Pretposljednju utakmicu te sezone i pobjedu nad Mornarom u Splitu pratila je mala grupa Beštija koja je jedva izbjegla linč splitske publike.  Iste sezone VK „Kotor“ je osvojio  i Kup Jugoslavije, u finalu takmičenja u Kruševcu je nakon produžetaka savladan splitski Mornar. Tada je Srbo grobar sa čuvenim Magilom skočio u bazen iako nije znao plivati, pa ga je Magila vadio da se ne udavi.

  Revanš meč protiv evropskog prvaka Špandau Berlin u polufinalu Kupa Evropskih Šampiona 1987. godine jedno je od najblistavijih izdanja Beštija osamdesetih. Dolazak Bruklina iz Dobrote najavila je snažna detonacija. Pajseri iz Starog grada i Kukuriku Siti iz Škaljara su ih susreli na gradskoj rivi i potom je zajednička povorka stotina navijača sa zastavama, šalovima i pjesmom krenula ka bazenu. Upad Beštija u hotel „Fjord“ gdje je bila smještena gostujuća ekipa i paljenje baklje u hotelu šokirali su Njemce. Uprkos veličanstvenom navijanju i pobjedi nad Špandauom 6-5 VK „Kotor“ nije uspio stići zaostatak iz prvog meča (7-2). Špandau je u finalu odbranio evropsku titulu u dvomeču sa moskovskim Dinamom.

  Grotlo  kotorskog bazena sa preko 2000 navijača uz plavo-bijele zastave  i frenetično navijanje postaje zaštitni znak kotorskog vaterpola. Beštije su među prvim navijačima u bivšoj Jugoslaviji koji pale baklje i dimne kutije u zatvorenim borilištima, a prvi koji to čine na zatvorenim bazenima. Gostovanja  u Splitu, Kuparima i Herceg Novom  rijetko su prolazila bez incidenata, tuče, pražnjenja tribina ili prekida utakmice. U sezoni 1985/86 gostovanje Beštija sa 2 autobusa dubrovačkom Jugu u Kuparima završilo se intervencijom policije sa automatima  i hapšenjem nekolicine navijača. U socijalističkom društvu vlasti nisu imale previše razumijevanja za navijačku subkulturu, a navijačke aktivnosti su s oprezom posmatrane kao potencijalna prijetnja sistemu.

  Osamdesetih godina Beštije stalno bodre FK „Bokelj“ na domaćem terenu i na strani. Navijači su pratili kotorske fudbalere svuda po Crnoj Gori, a u nekim prilikama i u drugim republikama SFRJ. Na utakmicama Bokelja često su se koristile baklje, dimne bombe i brodske rakete. Pirotehniku su donosili pomorci sa brodova,  ali u nekoliko navrata ciljano se nabavljala (pok. Tonko Kimak). Beštije na gostovanjima u Tivtu i Igalu razvaljuju kapije  stadiona da bi ušli da gledaju mečeve Bokelja, jer im nije dozvoljen ulaz u punom broju (100-200 navijača). Na poziv spikera preko zvučnika da se navijači Bokelja smire odgovoreno je skidanjem i bacanjem zvučnika. Najveći Bokeljov rival bio je FK "Arsenal" Tivat, a o tom rivalitetu svjedoči pjesma Beštija  „Đevojko Rose, raspleti kose,  mrtvog ti Jerka kroz Tivat nose“  (Jerko Santini, trener Arsenala  - prim. aut.).  Slično se  pjevalo u Kuparima i tadašnjem vaterpolisti „Juga“ Veselinu Đuhu. Bokelj je u sezoni 1986/87 bio drugoligaš, međutim ispao je iz lige, da bi u narednoj sezoni bio crnogorski prvak. U pamćenju ostaje odlučujući meč za prvaka Crne Gore sa bjelopoljskim „Jedinstvom“ na neutralnom terenu u Titogradu 1988. kada je veliki broj (procjenjuje se preko 1000) Kotorana stigao autobusima i automobilima  da bodri Bokelj. Pobjeda Bokelja od 3-0 proslavljena je utrčavanjem u teren i pirotehnikom. Smatra se da je to do dan danas ostalo najmasovnije gostovanje Beštija.  Nakon tog meča uslijedila je izvanredna atmosfera u  pobjedi 2-0 nad "Belasicom" u Kotoru u baražu za dopunu II savezne lige 1988, ali na žalost povratak u II ligu ostao je san zbog teškog poraza u Makedoniji 6-1. Stariji navijači danas govore o toj utakmici sa puno sumnje. Tih godina sašivena je velika plavo-bijela zastava koja se širila preko tribine.

  Osim fudbalskog i vaterpolo kluba povremeno se bodrio i košarkaški klub „Kotor“. Prepuna tribina i bučno navijanje svakoj košarkaškoj utakmici davali su specifičan naboj.

 Oproštaj stare garde od organizovanog aktivnog navijanja uslijedio je  ljeta 1993. godine sa utakmicom polufinala Play Off-a lige SRJ sa Crvenom Zvezdom  na otvorenom plivalištu u Kotoru. Nastupilo je teško vrijeme ratova i sankcija, nestašice goriva za grijanje bazena, vrijeme kada je sport preživljavao najteže trenutke.

 

• 1997-2001

  Huk sa tribina ponovo je odjeknuo 1997. godine. Stasala je nova generacija Beštija, izvukla iz magacina stare plavo-bijele zastave svojih prethodnika  i krenula ispočetka. Većinom srednjoškolci i maturanti, koji su kao đeca navijali uz stariju ekipu na njihovoj posljednjoj utakmici, ponovo su podigli Beštije. Bazen „Nikša Bućin“ i stadion pod Vrmcem podsjetili su na stara, dobra vremena ranijih generacija. Formiraju se prve podgrupe:Ghetto – Sv. Stasije, KSV (Kraljevina Sv. Vrača), Ultras Stari Grad. Koristi se pirotehnika na utakmicama u najboljoj tradiciji naših prethodnika. 14. 03. 1998. Beštije prave fenomenalnu atmosferu protiv Budvanske Rivijere, a mjesec dana kasnije bodre KK „Kotor“ u sali OŠ „Njegoš“ ispunjenoj dimom baklje i dimne bombe.

  Beštije su sazrijevale sa tim momcima, a dio njih i dan danas (u svojim tridesetim) vodi grupu. Prvobitne iscrtane zastave i šalove tuđih timova  zamijenile su kvalitetno urađene zastave i nekoliko serija sopstvenih šalova. Prva serija od 100 šalova izrađena je februara 2000. godine uoči utakmice Primorac - Jug u četvrtfinalu Len Kup-a. Izvanredno navijanje dovelo je Primorac do pobjede 7-6, ali zaostatak u golovima iz Dubrovnika nije dostignut. Prepjevane pjesme velikih navijačkih grupa ex-Jugoslavije polako ustupaju mjesto sopstvenim pjesmama Beštija, a pjevaju se  i pjesme Beštija iz osamdesetih. Gostuje se u Beogradu (C.Zvezdi  i Partizanu), Jadranu u Herceg Novom, u Budvi (Mogrenu i Budvanskoj Rivijeri), u Podgorici (Komu, Budućnosti i Mladosti) u Petrovcu, Baru itd. Beštije su redovne na utakmicama Primorca i Bokelja, a povremeno se prati i košarka. Kotorski studenti su u više navrata iako malobrojni navijali za Primorac na bazenu „Banjica“ i „25 maj“ u Beogradu. Kao prvo gostovanje van Crne Gore nove generacije Beštija je dolazak navijačkim autobusom u Beograd protiv C.Zvezde aprila 1998. Pomognuti kotorskim studentima u Beogradu i kotorskim mažoretkama  napravili su brazilsku atmosferu na plivalištu „25 maj“. Dueli sa hercegnovskim Jadranom prerastaju u velike derbije i pojačavaju rivalitet dva bokeljska kluba. Tome donekle doprinosi i politički momenat u tada politički i ideološki podijeljenoj Crnoj Gori.

• 2001-2004

 Organizaciono i brojnošću Beštije tih godina sazrijevaju u ozbiljnu malu navijačku grupu i uz Varvare Podgorica predstavljaju sam vrh tifo scene u Crnoj Gori. U periodu 2001-2004 zabilježeno je najviše gostovanja, bakljada, sukoba s policijom, sukoba s protivničkim navijačima. Palile su se baklje i dimne kutije čak i na utakmicama mlađih selekcija. 15 godina Beštija je proslavljeno na utakmici Bokelj-Mogren 2001.g. velikom bakljadom i paljenjem dimnih kutija.U sjećanju ostaju utakmice Bokelja protiv Budućnosti u sezoni 2002/2003  koja je tada bila u II ligi sa bakljadama Beštija i Varvara, sukobi na gostovanju protiv Koma na Zlatici 5.10.2002.g., velika fešta na osvajanju vaterpolo Kupa Jugoslavije u Kotoru decembra 2002. godine, sukob sa policijom i hapšenja na utakmici sa Jadranom u Herceg Novom marta 2003, ludnica na meču protiv zagrebačke Mladosti u Kotoru 14. februara 2004. godine itd. To je bilo vrijeme najveće brojnosti podgrupa sa Sv. Stasija, Sv. Vrače, Starog grada, a pojavile su se i nove podgrupe Rakite, Brooklyn Quart, Morinj  te nekoliko podgrupa koje su kratko postojale. Radili su se šalovi, zastave, transparenti, nabavljala pirotehnika, organizovala gostovanja. Svaki derbi sa Jadranom, kući ili na strani, bio je željno čekan, odlično posjećen, prepun naboja i često na ivici prekida. Pojedini kotorski studenti u Beogradu su vremenski usklađivali planirani dolazak kući sa vaterpolo derbijima, a pomorci se nadali da će u vrijeme derbija biti kući.

   Otprilike 2003. godine  Beštije dolaze u sukob i sa vladajućim establišmentom. Prilikom posjete Mila Đukanovića Kotoru i prisustva utakmici Primorca oko navijačkog kopa  se pojavilo nekoliko ljudi koji nikad ranije nisu navijali i sugerisali su navijačima da skandiranjem i pjesmom podrže premijera. Na poziv oficijelnog spikera da se pozdravi premijer Crne Gore uz zvižduke sa dijela tribina Beštije su zapjevale „Mi imamo našeg Mila, Milo Letač to je sila“ (Kotoranin Milan Milo Radulović, predsjednik Stranke Prirodnog Zakona Crne Gore  tzv. "Jogi Letača", nekadašnji prodavac knjiga i predsjednički kandidat - prim. aut.). Beštije se nisu dale  politički instrumentalizovati. Odmah zatim nastaje konflikt navijača sa upravom FK „Bokelj“ na čelu sa Jovom Suđićem koji je revoltiran pokušao da spriječi ulazak Beštija na stadion  sa stavom “ne trebaju nama takve Beštije“. Od tada kreće bojkot fudbalskih utakmica koji uz jednu iznimku traje do danas.

 

• 2005-2006

U ovom periodu došlo je do osipanja broja navijača, na nekim manjim utakmicama se nije ni navijalo. 2005. i 2006. su teške godine za Primorac, kada je klub bio na ivici opstanka. Situacija u klubu se prenijela i na tribine. Ipak, uprkos brojnim poteškoćama Primorac je u Len Kupu dogurao do polufinala gdje je eliminisan u dvomeču sa Savonom.

 

• 2007-2008

 U sezoni 2006/2007 sa novim rukovodstvom kluba, novim trenerom Rankom Perovićem i mladim timom osvaja se prva titula prvaka u nezavisnoj Crnoj Gori. Tokom sezone navijačka posjećenost je varirala. Problemi u klubu, lošija igra su se odrazili na podršku sa tribina. U odlučujućoj utakmici protiv Jadrana Beštije su se masovno odazvale i nosile Primorac do pobjede.  Juna iste godine  uprkos bojkotu fudbalskih utakmica, a zbog značaja meča, Beštije su napravile presedan i navijale za Bokelj u baražu za popunu I crnogorske lige. Poslije nekoliko godina prvi put je viđena bakljada na utakmici Bokelja. Plasman u I ligu proslavljen je utrčavanjem u teren. Ove utakmice su razbuktale navijački plamen  i podsjetile na slavne dane Beštija. I u narednoj sezoni brojnost nije bila na nekadašnjem nivou osim na najvećim utakmicama. U Evroligi Primorac se probio do četvrtfinala gdje su ga sačekali mađarski Vašaš i sudije. U Budimpešti 9.04.2008. crnogorski prvak je  dobrom igrom stigao minus od dva gola iz Kotora, uprkos sramnom suđenju, ali posljednji napad i šansa za pobjedu Primorca pri rezultatu 5-7 odlazi u nepovrat šutom iz daljine. Mađari iz kontre smanjuju na konačnih 6-7 i odlaze na fajnal for, a Kotorani su naučili da mladost i hrabrost ne mogu sve. Za korak dalje će biti neophodno pojačati se iskusnim igračima što će uprava Primorca realizovati dovođenjem sjajnih Mađara Adama Štajnmeca i Gergelji Kiša.  Ostaje žal što Beštije nisu mogle otputovati u Budimpeštu zbog problema s vizama, ishod bi sigurno bio drugačiji.  Primorac u utakmici za infarkt maja 2008. osvaja drugu titulu prvaka Crne Gore zaredom pobijedivši Budvu 5-4 u Kotoru. Bazen je ponovo bio krcat, istaknut transparent: "Simbol si ovog grada, ljubav života mog, ako te ikad izdam, neka me uzme Bog", a ludnica na tribinama je vodila vaterpoliste Primorca do preokreta. Kotorski vaterpolo hram je poslije Paskovićevog gola iz očaja na 59 sekundi do kraja "eksplodirao".  Novi trofej je kao i svaki prethodni proslavljen feštom u starom gradu po kotorskim trgovima i  kafićima.

 

• 2008-2011

  Uprkos sjajnom ambijentu koji su Beštije priređivale na ključnim utakmicama Primorca evidentni su bili organizacioni problemi u funkcionisanju navijačke skupine. S jeseni 2008. godine kreće postepena reorganizacija i Beštije ponovo postaju respektabilna navijačka grupa i zavrijeđuju pažnju i poštovanje i van granica Crne Gore. Na utakmicama Primorca redovna je nova podgrupa Oravac  sa svojom zastavom.

  Septembra 2008. krenula je Jadranska liga u vaterpolu. Beštije su od početka sezone  putovale na organizovana gostovanja „Budvi“ , hercegnovskom „Jadranu“  i prvi put poslije ratnih sukoba devedesetih dubrovačkom „Jugu“,. To je i period opstrukcija uprava vaterpolo klubova iz Budve i Herceg Novog. 22. decembra  2008. na finalnoj utakmici kupa Crne Gore uprava VK „Budva“ uz pomoć organa reda sprječava ulazak 100 Beštija na budvansko plivalište. U meču punom sudijskih neregularnosti i bez prisustva Beštija Budva osvaja Kup Crne Gore. Ogorčene Beštije su nakon povratka u Kotor mirno protestovale ulicama grada.  Već u ligaškom duelu 04.01. 2009. na kotorskom bazenu poslije gotovo cijele prve četvrtine u sablasnoj tišini zagrmilo je sa navijačkog kopa „Tičiću lopove!“ uz salve zvižduka i povika do kraja meča. Četvrtfinale Lige šampiona u vaterpolu aprila 2009. nam je žrijebom donijelo najljućeg rivala Jadrana. Prvi meč u Kotoru pred punim tribinama i plavo-bijelom koreografijom završio je neriješeno, a u revanšu je uprava „Jadrana“ pokušala da pismenim saopštenjem zbog navodnih bezbjednosnih razloga zabrani dolazak Beštija. Osim toga dijeljenjem karata svojim navijačima i zabranom prodaje Kotoranima bezuspješno su pokušali  spriječiti dolazak Beštija. Raznovrsnim dovijanjem i snalaženjem Beštije su ipak došle do karata, na bazenu u Igalu nadglasali domaću publiku i vodili svoje ljubimce do pobjede 8-9 i istorijskog plasmana na završni turnir Evrolige u Rijeci 22-23  maja 2009. g. "Jadran" je osvojio titulu prvaka Crne Gore zahvaljujući promijenjenom sistemu takmičenja i 2 boda viška koja je prenio iz Jadranske lige u razigravanje za prvaka Crne Gore. Primorac ostavši bez oba domaća trofeja, uveliko u finansijskim problemima i otpisan od svih morao je skupiti dovoljno drskosti i hrabrosti da napadne evropski tron. Velika je sreća što se završni turnir Evrolige 2009. g.  igrao u Hrvatskoj koja nije članica EU zbog složene procedure sa vizama koja je opterećivala putovanje crnogorskih građana u zemlje šengen zone.

 

  - Rijeka 2009.

  Pun autobus „Beštija“  i brojni automobili su se zaputili za Hrvatsku. Najveći broj navijača Primorca je bio smješten u Crikvenici odakle su iznajmljenim brodom  otplovili za Rijeku na utakmicu polufinala protiv zagrebačke Mladosti. Bakljada i navijanje na brodu pred Kantridom  i iskrcavanje pored riječkog plivališta iznenadili su sve prisutne. Od ulaska na bazen vesela kotorska družina pobrala je sve simpatije i neprestano pjevajući uz ritam bubnjeva nosila Primorac do finala. Mladost je potopljena sa 11-9. U finalni  susret sa aktuelnim šampionom Evrope Pro Reccom 23.05.2009. ekipa Primorca ušla je hrabro i čak vodila 6-3. Uzavreo je dio improvizovane tribine iza gola sa Beštijama pojačanih učenicima Srednje pomorske škole iz Kotora koji su došli sa veslačke regate iz Bakra. Fanatično navijanje sa bubnjevima i zastavama izmamilo je oduševljenje i podršku dijela tribine sa navijačima „Juga“ koji su se čak pridružili Beštijama pjevajući stihove pjesme Bokeljska noć: „Zasjaće palaci, antike tarace...“. Priređena je prava Bokeljska fešta na Kantridi. Do kraja utakmice Pro Recco je zahvaljujući svom kvalitetu i iskustvu uspio doći do poravnanja 7-7 i ušlo se u neizvjesnost produžetaka. Ali igrači i navijači Primorca nisu prestali vjerovati, golom Adama Steinmetza u drugom nastavku za trijumf od 8-7 Kotorani su napravili senzaciju. Primorac je osvojio Evropu, stručni štab i navijači su završili u bazenu, slavlje je počelo. Slavilo se u autobusu kojim su  Beštije putovale iste večeri natrag u Crnu Goru, a  veličanstveni doček igračima, stručnom štabu i rukovodstvu Primorca organizovan je 24.05.2009. g. na prepunom Trgu od oružja pred hiljadama Kotorana uz vatromet, baklje, zastave i muzički program. Najveći uspjeh crnogorskog klupskog sporta napravili su momci koji mjesecima nisu primili platu igrajući srcem uz podršku vjernih navijača protiv najbogatijeg tima na svijetu. Za Beštije veliki uspjeh voljenog kluba i čestitke iz zemlje i inostranstva za maestralno navijanje značili su  satisfakciju za sve one teške i mukotrpne godine kroz koje su zajedno prošli. Međutim nakon višednevnog slavlja, ponovo su se zavrnuli rukavi i pristupilo se radu. Stvorena je NVO "Beštije", snimane su navijačke pjesme, rađeni novi šalovi, majice, zastave, humanitarne akcije.

  Beštije su dale svoj doprinos u humanitarnoj akciji „Da nas bude više“, a 26.08.2009. uspješno su organizovale akciju dobrovoljnog davanja krvi za kotorsku Opštu bolnicu. Dosta je učinjeno na daljem razvoju  imidža grupe. 18.12. 2009. g. Beštije dobijaju specijalno priznanje Opštine Kotor i udruženja sportskih novinara Kotora za svoju sportsku i humanitarnu djelatnost.

   5.12. 2009. g. gostovanje Beštija Jugu na dubrovačkom „Gružu“ pretvorilo se u nerede i tuču na tribinama. Sam dolazak Kotorana je isprovocirao domaću publiku da vrijeđa na nacionalnoj osnovi goste s obzirom na specifičnost datuma (6.12. 1991. je bilo  najžešće bombardovanje Dubrovnika za vrijeme rata). Jedna manja čarka sa međusobnim guranjem dva navijača Primorca rezultirala je nespretnom reakcijom policije i napravila se gužva. Nekoliko  simpatizera Juga se zaletjelo prema Beštijama da se razračunaju. Međutim dvojica najhrabrijih Dubrovčana su izvukla deblji kraj, a težih povreda ih je spasila intervencija dubrovačke policije. Jedan navijač Primorca je iskoristio pometnju i prošetao s podignutim šalom Beštija po ivici bazena. Ukupno je privedeno 6 Kotorana, dubrovačka policija je svu odgovornost u zvaničnom saopštenju svalila na goste uprkos materijalnim dokazima u vidu fotografija i video snimaka. Pritom nisu  procesuirali  Dubrovčane koji su se potukli sa Beštijama.

  20.12.2009. ponovo fešta na kotorskom bazenu - osvojen je i Superkup Evrope pobjedom nad Segedom 8-6.  Istaknut je veliki transparent podrške igračima kojima su već hronično kasnile plate - „Iako šolde mjesecima ne primaš, ogromno srce i Beštije imaš“. 23.12. 2009. Primorac igra protiv Budvana finale nacionalnog Kupa u  Budvi, ali ovoga puta pred Beštijama. U utakmici sa puno tenzija i incidenata i uz bodrenje svojih navijača Primorac osvaja Kup Crne Gore. U glavnoj ulozi sudija A.Adžić koji iritira i domaće i goste. Tzv. Gusari gube živce i pogađaju sudiju Adžića  plastičnom flašom u glavu i pokušavaju fizički da se obračunaju s njim. Nema prekida meča ni kazni. Poslije utakmice Aleksandar Tičić predsjednik Budve čestitao je Beštijama na veličanstvenom navijanju. Time je  zaokružena trofejna istorijska 2009. godina.

  Finansijski problemi kluba su se nastavili i u 2010. godini Međutim, Primorac je sigurno gazio ka odbrani evropske titule. Žrijeb za četvrtfinale Evrolige 2010.g. ponovo nam je donio najvećeg rivala. Prvi meč u Igalu 24.03.2010. i ponovo pokušaji uprave Jadrana da kontrolisanom podjelom karata po firmama i školama u Herceg Novom spriječi Beštije da  uđu na plivalište. Međutim gospoda iz uprave Jadrana su previdjela da Beštije imaju puno prijatelja u Herceg Novom i ponovo su nadmudreni. Navijači Jadrana su osim već tradicionalne srpske zastave istakli i na platnu nacrtanog tasmanijskog đavola sa kapicom Jadrana br. 9 (A.Ivović) kako šiša ovcu sa golmanskom kapicom Primorca br. 1 (Radić). Međutim Jadranaši su bili ti koji su ošišani i to do glave  9-14. Revanš u Kotoru 14.04. 2010. bila je prilika za do tada neviđenu koreografiju na vaterpolo utakmicama. Ogromna zastava sa grbom Primorca i naslikanim evropskim trofejima u središnjem dijelu istočne tribine, veliki plavi transparent "SILNI,  HRABRI, ODLUČNI"  ispod zastave, plave najlonske trake prekrile su strane tribine, a ambijent je upotpunilo blještanje strobova. Na transparentu posvećenom vječitom rivalu poručeno je „I tako je državni projekat pao u vodu“. Sjajna atmosfera krunisana je ubjedljivom pobjedom 10-6 i Primorac je mogao pakovati kofere za Final four planiran za 14. i 15. maj u Napulju.

 

  - Napoli 2011.

  U Napulj su doputovala 2 autobusa Beštija, a dosta navijača je stiglo avionom, automobilima i brodom. Nekoliko stotina navijača bodrilo je Kotorane na Napuljskom bazenu. U polufinalu savladan je Jug  11-10 , a u finalu kao i prethodne godine Primorca je čekao Pro Recco. Primorac je krenuo dobro,  poveo sa 2-0 i 3-2 i rezultat je obećavao odbranu titule. Međutim šta se desilo sa kotorskim timom u posljednje 2 četvrtine kada Primorac nije postigao ni jedan gol ostaće misterija. Uprkos visokom porazu od 9-3 Beštije nisu prestajale sa vatrenim navijanjem i pjesmom kao da Primorac pobjeđuje. To je ostavilo utisak i na protivnika, organizatore i  zvaničnike LEN-a koji su izjavili da Primorac nije odbranio titulu , ali su zato Beštije prvaci Evrope  vaterpolo navijanja. Na finalnoj utakmici Beštije otimaju 3 zastave Reccovim navijačima (I love Recco, Vecchia Guardia i državnu zastavu Italije). Boravak u Napulju obilježio je netalentovani vozač autobusa Željko koji je promašio sva skretanja koja su se dala promašiti i jedan navijač Primorca koji je u dva ujutru ispred hotela sa 4 zvjezdice skočio u bazen, zapalio baklju  i navijao probudivši  cijeli hotel. Rukovodstvo i igrači Primorca u znak zahvalnosti za bespoštedno navijanje na F4 u Napulju organizuju dotad nezabilježen događaj, doček navijačima Primorca koji su se autobusima i brodom poslije njih vratili u Kotor.

  Uslijedilo je razigravanje za prvaka Crne Gore, naravno, opet po  promijenjenom sistemu takmičenja. Obračun Primorca i Jadrana počeo je sigurnom pobjedom Jadrana u Igalu. U drugom meču u Kotoru Primorac neshvatljivo ispušta veliku prednost i biva poražen. Treću utakmicu u Igalu uprkos boljoj igri Primorac gubi poslije produžetaka, krađe vremena za zapisničkim stolom i sramotnog suđenja. U centru pažnje sudija D.Adžić, gensek VPSCG. Uprkos žestokih protesta VK „Primorac“ i burne reakcije Beštija Jadran je osvojio titulu. Sukob Beštija sa sudijama braćom Adžić, te sa čelnicima Vaterpolo saveza Crne Gore tek će se zahuktati u sljedećoj sezoni.

 

- 2010/11

  Početak sezone 2010/2011 nije donio rješenje nagomilanih finansijskih teškoća. Treću sezonu uzastopno produžili su se problemi sa zakašnjelim platama i premijama. Rukovodstvo kluba nije iznalazilo način da isplati neizmirene obaveze, kuvalo se nezadovoljstvo među igračima. Još u julu 2010. navijače Primorca zaprepastila je vijest da je najtalentovaniji igrač mlađih selekcija šesnaestogodišnji Dušan Mandić bez saglasnosti kluba prešao u VK "Partizan". Pritom se nije odazvao ni omladinskoj reprezentaciji Crne Gore, čak se pročulo da će supertalentovani klinac braniti boje Srbije. Postalo je jasno da je beogradski vaterpolo gigant, čuven po svojoj školi vaterpola, promijenio strategiju razvoja i preorjentisao se na vrbovanje i otimanje talenata iz crnogorskih klubova. Četiri godine poslije slučaja "Prlainović"  i Primorac je primio nizak udarac. Kolika je odgovornost uprave VK "Primorac" i VPSCG što nisu spriječili gubitak takvog talenta teško je ustanoviti.

  Usmena ostavka predsjednika i glavnog finansijera Denisa Mandića u oktobru uzdrmala je vicešampiona Evrope. Jedan od najboljih mladih igrača, reprezentativac Darko Brguljan napušta Primorac i prelazi u Budvu u očigledno sa strane orkestriranom transferu. Kako se kasnije saznalo funkcioneri Vaterpolo saveza i Suda VPSCG učinili su sve da olakšaju prelazak Darka Brguljana s obrazloženjem da bi njegovim neigranjem  trpjela reprezentacija Crne Gore.  Beštije odlučuju da preuzmu stvar u svoje ruke i usmjere pažnju javnosti na probleme u Primorcu i optuže VPSCG za mutne radnje. Na utakmici Jadranske lige protiv Jadrana HN 07.11.2010. u kojoj je veliki rival demoliran 11-6 istaknut je transparent „OPŠTINA  I SAVEZ U KAVEZ“  i prozivani su pomenuti subjekti navijačkom pjesmom. Funkcioneri VPSCG su pokušali da se medijski opravdaju i negiraju odgovornost. Zahuktao se rat saopštenjima. Nezadovoljstvo prvotimaca Primorca eskaliralo je  u štrajk. 20.11.2010. šestorica ključnih igrača bojkotuju meč u gostima protiv Dubrovnika. Kombinovani tim Primorca je časno poražen 12-7.  Na dan Opštine Kotor 21.11.2010. uprkos pritiscima i upozorenjima organa reda Beštije organizuju performans „Stranci u svom gradu“ i protestuju protiv nebrige Opštine Kotor mirnom šetnjom tokom koje su se poput stranih turista upoznavali sa kulturnim bogatstvom svoga grada. Pred gradonačelnicom i gradskom upravom su rašireni transparenti, a sa gradskom muzikom i Bokeljskom mornaricom je zapjevano Bokeško kolo. Aktivnosti Beštija su makar djelimično urodile plodom jer je Opština Kotor organizovala sastanak o rješavanju problema sa funkcionerima i igračima Primorca, a nedugo potom uplatila dio svojih obaveza Primorcu. Sa druge strane mediji su brujali o situaciji u Primorcu. Nastavio se rat saopštenjima u novinama, a prijetnje Beštijama „da će ih raspolitizovati“ je za skupštinskom govornicom uputio stari znanac Jovo Suđić. Na takve, a i sve druge prijetnje Beštije su adekvatno i dostojanstveno odgovorile.

   Početkom januara 2011. kulminira kriza oko slučaja „Brguljan“ u Kupu Crne Gore protiv Budve. Darko Brguljan koji nije imao pravo nastupa u revanšu 15.01.2011. g. u Kotoru igrao je za Budvu uprkos prigovoru i uloženoj žalbi Kotorana pred početak utakmice. Primorac je jurio minus od dva gola iz prvog meča u Budvi, ali pobjeda od 9-8 nije bila dovoljna za trofej. Igranje Brguljana je direktno uticalo na rezultat pošto je bivši igrač Primorca postigao 3 gola. U sljedećim mjesecima nastavila se farsa oko registracije finala Kupa Crne Gore. Zasijedale su komisije, sudovi i odbori, poništavali jedni drugima odluke i davali mišljenja. Zanimljivo je i tužno je što su članovi komisija i sudova koji su donijeli odluke protiv Primorca upravo Kotorani. Lakrdija zvana Kup Crne Gore konačno je otvorila oči i medijskim apologetima VPSCG. Došlo je do  burne medijske prepiske na relaciji ND „Vijesti“ – VPSCG.  U januaru 2011.  skupština VK "Primorac" na kojoj se trebalo raspravljati o rukovodstvu kluba nimalo slučajno ne uspijeva da skupi kvorum. Kao da je svima osim Beštijama postala muka od Primorca  i njegovih problema i  kao da se jedva čekao kraj sezone.

  29.01.2011. Beštije odlaze na sjever da daju podršku stanovnicima Beransela koji se bore protiv regionalne deponije na Vasovim vodama. Organizovan  je prijateljski „vaterpolo meč“ na deponiji između ekipa Beranskih sjekira i Kotorskih Beštija. Ovaj satirični događaj osmišljen je sa ciljem da ukaže na nepoštovanje zakona i propisa od strane odgovornih ljudi u Crnoj Gori na primjeru regionalne deponije i spornog Kupa Crne Gore u vaterpolu. Prilog sa Vasovih voda emitovan je u Magazinu:Bez Granica TV Vijesti.

  Nastavlja se podrška Primorcu u bazenu i borba van bazena za interese kluba. Primorac je zbog učestalih štrajkova sve češće u kombinovanom sastavu. Na utakmici Crna Gora – Rumunija 22.03.2011. g. na kotorskom plivalištu navijači reprezentacije (dominantno Beštije, ali i navijači iz Bara, Sutomora, Nikšića, Cetinja) traže ostavku selektora Petra Porobića i funkcionera VPSCG. Skandiranje „Pero odlazi“ i „Savez u kavez“ obrazložila je serija transparenata: „Jauković, Gojković, Mandić?“, „Liga i kup obraz Saveza“ , „P€ro napušti livadu“, „Rim, Zagreb?“ Ispod svakog transparenta stajao je ironičan odgovor  „Nema veze – jer imamo zlato iz Malage“. Bunt navijača je snažno odjeknuo u javnosti i bio je prva najava smjene selektora koja će uslijediti nekoliko mjeseci kasnije poslije neuspjeha reprezentacije na svjetskom šampionatu u Šangaju.

  U završnici crnogorskog prvenstva novi skandal. Jednu od ključnih utakmica protiv hercegnovskog „Jadrana“ 30.04.2011. pri rezultatu 4-4 prekida sudija Aleksandar Adžić. Prvo su sudije greškom isključile Draška Brguljana umjesto A. Šetku, a kad su igrači i  klupa Primorca žestoko protestovali isključeni su pomoćni trener Vido Lompar, Draško Brguljan i Anđelo Šetka . Došlo je do nemira na tribinama, ali je utakmica ipak nastavljena do spornog momenta kad je sudija Adžić insistirao na istjerivanju navijača zbog navodnog vrijeđanja i pljuvanja. Valjda psovke više vrijeđaju nego flaša u glavu na budvanskom bazenu. Kada su Beštije odbile da napuste kop i kada im se u znak solidarnosti pridružio ostatak kotorske publike i pomoćni trener Lompar utakmica je prekinuta i registrovana rezultatom 5-0 za Jadran uz suspenziju kotorskog bazena i zabranu igranja za isključene. Time je Primorac izbačen iz borbe za titulu, ali još je mogao pomrsiti konce.

  To se i dogodilo u posljednjoj utakmici sezone. Primorac je 15.05.2011. stigao u punom sastavu u Igalo rasterećen da odigra za čast, Jadranu je trebala pobjeda nad Primorcem za titulu, a Budvi  pobjeda Kotorana ili remi u Igalu. Gromoglasno navijanje Beštija  kao da Primorac igra za krunu motivisalo je kotorske vaterpoliste da odličnom igrom preokrenu rezultat. Minus od tri gola pretvorio se u vođstvo Primorca od 9-10, a poraz domaćih spriječio je N.Janović iz peterca 6 sekundi prije kraja. Primorac je remijem šokirao Novljane i otkazao pripremljeno slavlje, a Budva ni kriva ni dužna je osvojila prvu titulu u Crnoj Gori.

  Kraj sezone najavio je definitivni razlaz šampionske generacije koja je prethodnih godina ostvarila najveće uspjehe u istoriji Primorca i crnogorskog vaterpola.

 

•   Zaključak

  Beštije su za 25 godina postojanja doživljavale uspone i padove, ali su i u teškim godinama za Crnu Goru i kotorske klubove bili i ostali kotorski fenomen. Često osporavani i kritikovani, slavljeni i voljeni, Beštije ostaju na braniku svog kluba, grada, tradicije, slobode i pravde. Beštije svuda koračaju dostojanstveno, noseći vedar duh, bogatstvo različitosti i kotorski šarm.

Beštije su odavno prerasle okvire navijačke grupe, postali su izvorni kotorski urbani pokret prepoznatljiv ne samo na utakmicama kotorskih klubova i  reprezentacije Crne Gore, već i u društvenom životu. Beštije participiraju u humanitarnim akcijama, performansima, svečanostima kao i drugim događajima od značaja. Priča o najstarijoj crnogorskoj navijačkoj družini nastavlja da traje.